Sve sfere nacionalizacije imovine

Svi koji su se bili susreli s otkupom nacionaliziranih i konfisciranih stanova, bili su upoznati s Fondom za naknadu oduzete imovine. Pročitajte više o nacionalizaciji imovine.

Navedeni Fond bio je ovlašten prodavati nacionalizirane i konfiscirane stanove prijašnjim nositeljima stanarskog prava odnosno zaštićenim najmoprimcima koji su u periodu od 01. siječnja do 01.travnja 1997. godine podnijeli zahtjev te priložili potrebnu dokumentaciju.

Do 2017. godine kada je donesen Zakon o prestanku važenja zakona o Fondu za naknadu oduzete imovine, čime su poslovi Fonda preuzeti od strane Ministarstva financija, do tada pravna osoba, tj. Fond obavljao je stručne i upravne poslove koji su se odnosili na:

  • isplatu naknade u novcu i obveznicama Republike Hrvatske ovlaštenicima naknade temeljem pravomoćnih rješenja o naknadi za oduzetu imovinu zaprimljenih od strane nadležnih ureda državne uprave, kada je prema odredbama Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine prijašnjem vlasniku propisana naknada u ovom obliku;
  • prodaju nacionaliziranih i konfisciranih stanova nositeljima stanarskog prava odnosno zaštićenim najmoprimcima pod uvjetima i na način propisan Zakonom o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine i Zakonom o Fondu za naknadu oduzete imovine;
  • prikupljanje sredstava ostvarenih prodajom stanova, evidenciju prodanih stanova i praćenje naplate, evidenciju hipotekamih dužnika i izradu brisovnih očitovanja; sudjelovanje u upravnim postupcima u kojima, sukladno Zakonu o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine. Fond ima položaj stranke odnosno obveznika naknade;
  • sudjelovanje u sudskim postupcima u kojima je ovaj Fond tužitelj ili tuženik u parnicama koje se odnose na prodaju nacionaliziranih i konfisciranih stanova;
  • izdavanje Globalne obveznice Republike Hrvatske za naknadu imovine oduzete za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine;
  • sudjelovanje u provođenju Ugovora između Svete Stolice i Republike Hrvatske o gospodarskim pitanjima.

NACIONALIZACIJA IMOVINE I TURIZAM

Zameci turizma u Hrvatskoj datiraju još od prije 150 godina, no i početkom 19.stoljeća gradila su se svratišta, hoteli, toplice prvenstveno za vjerski i zdravstveni turizam. No, preteča turizma kakvog danas poznajemo javlja se u drugoj polovici 19. stoljeća pa sve do Prvog svjetskog kada se gradi prometna infrastruktura, prvi hoteli poput onih u Opatiji te prvi tiskani turistički vodiči o Puli i Poreču.

U razdoblju između svjetskih ratova turizam je doživljava svojevrsni procvat s prosječno milijun turista godišnje, većinski domaćih, ali i inozemnih. 30.ih godina prošlog stoljeća uvele su se boravišne pristojbe, uspostavile brojnije zračne linije, otvorile mjenjačnice te započinje izdavanje turističke časopisa.

Po završetku Drugog svjetskog rata, započinje obnova čime se stabilizira turistički promet, kao i prihodi ostvareni turizmom. No, po završetku rata, već 1946. – pa do 1948. slijedi nacionalizacija imovine. Unatoč nacionalizaciji te kao posljedica izostanka stranih turista, potiče se odmor domaćih ljudi. Također, ono što je tada bilo oblikovalo turizam su preseljenja seoskog stanovništva na more, koja su uzrokovala otpor jer ljudi nisu željeli napustiti svoje, a posebice kada su poljoprivredni radovi bili u punom jeku. Nakon 1958., kada je slijedio drugi val nacionalizacije imovine koji se odnosio na najamne zgrade i građevinska zemljišta, 1963. pokreće se nacionalizacija hotelskih i ugostiteljskih poduzeća te se pokreću razne gospodarske i društvene akcije, ukidaju vize, kako bi se dogodio procvat inozemnog turizma.

Početkom 1990-ih dolazi do pretvorbe i privatizacije turističkih poduzeća, no zbog Domovinskog rata slijedi potpuna stagnacija turizma u Hrvatskoj. 1997. predstavlja važnu godinu za denacionalizaciju imovine koja su u razdoblju od 1945. do 1990. prisilnim mjerama javne vlasti oduzimana privatnopravnim subjektima bez pravnog temelja. Jedan od ključnih problema denacionalizacije bila je činjenica da su u društveni kapital procjenjivana i zemljišta koja su propisima u međuvremenu postala vlasništvo drugih pravnih osoba. No, u društveni kapital nije procjenjivano zemljište koje je moglo biti procijenjeno kao što su kompleksi turističkog zemljišta kod pretvorbe turističkih društvenih poduzeća uz obalu, pri čemu su dok veliki kompleksi zemljišta uz obalu ostajali izvan procjene.

Iako su se hrvatski iznajmljivači kroz povijest susretali s brojnim preprekama, danas je Hrvatska pravi turistički biser, a iznajmljivanje je u mnogočemu postalo jednostavnije ponajprije zbog pojave specijaliziranih platformi za iznajmljivanje turističkih smještaja, kao i jasniih propisa.